subota, siječanj 22, 2011
nedjelja, prosinac 26, 2010
ponedjeljak, lipanj 14, 2010
četvrtak, travanj 1, 2010
Gušim se u vrtlogu tišine…
Između četiri kamena zida...
Gdje kutovi već su izlomljeni od silnog crnila…
Skrivam oči pred strahom od stvarnosti…
Skrivam kaos u dubini duše…
Jedna suza klizi niz bojazan obraz…
Drhtaj usana nadmašuje sve riječi…
Sve što sagradih u ovom malom životu….
Nestat će u zanosu vjetra…
Poput kule od karata…
Uspomene čovječanstva potonut će u beskrajnim vodama…
Zamahom božanske sile postat će ponovni prah….
Ljudski osmijesi postat će zaboravljena bajka…
Kao i zakoni kao i pravila…
Ostavljam sve iza sebe…
Jer ništa toliko vrijedno nije…
Da nosim u grudima…
Polako zatvaram vrata ove kuće….
Prisjećajući se mirisa djetinjstva…
Prisjećajući se topline doma i majčinskog zagrljaja…
Odlazim u hladni svijet u potrazi za tobom…
Pogled mi bježi ka nebu..
No prizor me tjera da vrištim…
Samo sivi oblaci tvore svod…koji tutnji jače od grmljavine…
Razdvaja se po sredini atmosfere…
I Božja ruka udara na zemlju…..
Trčim prema tebi…
Gledajući u tvoje oči s najviše suza….tako sjetne…tako spokojne….
Znajući da te više nikada neću vidjeti…
Padam u tvoj topli zagrljaj kao uplašeno dijete….
Privijaš me uz sebe jače no ikad…
Gledamo u istom smjeru..
Prema oceanu koji guta gradove…zemlju i živote...
Osluškujem otkucaje tvoga srca…
Brojim sekunde pripremajući se za dno dna…
Ljubiš me…
Ostajemo samo ti i ja..
Čekajući presudni val…
Tiho šapućeš mi riječi ljubavi…
Unatoč propasti pronalaziš osmijeh negdje duboko u sebi….
Samo kako bi me ohrabrio…
Znajući da sam ispunila obećanje…
Da u zagrljaju čekamo smrt…
U dahu sudnjeg dana…
Zajedno na kraju svih krajeva…
srijeda, listopad 28, 2009
Otvorenih očiju sanjam o raju…
Nedostižnom mojoj pohlepi…
Slijepa istina odgurnula me s litice…
Vječno poznata iluzija…
Pleše u mojem umu… u mojim zjenicama…
Od svih boja izabirem crnu…
Boju tame i nemani..
Kist umočen u tuš…oslikava moju unutrašnjost…
Od silne iskvarenosti…
Od silne truleži…. ne vidim više ni odraz u zrcalu..
Za noći punog mjeseca…
Smijem se vlastitoj kletvi..
Ne bojim se ludosti…
već uživam u njoj…
Sve laži koje su usne izrekle…
Ponovno su se vratile…
Ponovno me izdale…
Živi pijesak polako me proždire…
Negdje u daljini gledam te kako razborito sipaš…
Zadnju kap života iz mene…
Moja ruka bila je čvrsta….
Moje srce bilo je kameno…
Moja riječ bila je zakon…
Moja suza bila je krv…
Iako su me zvali kraljicom prokletih…
Iako je moj um stvoren za uništavanje…
Iako sve u meni priziva protagoniste pakla…
Jedan mali djelić…
Zaboravljen u tmini…
Zaziva glasno tvoje nevino ime….
Usudi se….
Podsjeti me na okus tvoje anđeoske krvi….
Priđi vrelim okovima…
Spasi me!
Pa da zajedno legnemo na smrtnu postelju…
utorak, rujan 8, 2009
Pozdravljam svoje vjerno blogersko društvo!
Ostavljam vam jednu malu štafetu…koju možete ispuniti kada vam bude dosadno, tako što ćete odgovore na ova pitanja odgovoriti nazivom pjesme koju volite..
Ja slušam metal…kao što se po odgovorima može zaključiti…a vi nam predstavite svoju mjuzu….uživajte…;o)
1. AKO NEKO KAZE 'JEL OVO OK?' TI KAZES?
Evergrey – More than ever
2. KAKO BI NAJBOLJE OPISAO/LA SVOJU OSOBNOST?
Dark Moor – On the hill of dreams / Nightwish – Ever dream
3. STO VOLIS NA DECKU/CURI? Sentenced - For the love I bear / Hammerfall – Natural high
4. KAKO SE OSJECAS DANAS?
Papa roach - Time si running out / Marilyn Manson – Sweet dreams
5. KOJI TI JE ZIVOTNI CILJ?
Evanescence – All that Im living for / Within temptation – Stand my ground / Nightwish – Astral romance
6. KOJI JE TVOJ MOTO?
Hammerfall – No sacrifice no victory / Bullet for my valentine – No easy way out
7. STO TVOJI PRIJATELJI MISLE O TEBI?
Papa roach – To be loved / Makeshift romeo – The way I was
8. O CEMU CESTO RAZMISLJAS?
Hammerfall – Betwen two worlds / Nightwish – Return to the sea
9. KOLKO JE 2+2?
Bullet for my valentine – 4 words
10. STO MISLIS O NAJBOLJEM FRENDU/FRENDICI?
Hammerfall – One of a kind
11. STO MISLIS O OSOBI KOJA TI SE SVIDA?
Within temptation – The other half of me / Kamelot – Love you to death / Epica – Never enough
12. KOJA JE TVOJA ZIVOTNA PRICA?
Evergrey - In confidence
13. STO ZELIS BIT KAD NARASTES?
Dream evil – Unbreakable chain
14. O CEM RAZMISLJAS KAD VIDIS OSOBU KOJA TI SE SVIDA?
Bullet for my valentine – Hearts burst into fire / After forever – Energize me
15. STO TVOJI RODITELJI MISLE O TEBI?
Bullet for my valentine – Eye of the storm / After forever – Equally destructive
16. NA KOJU CES PJESMU PLESATI NA SVOM VJENCANJU?
Dream evil – Lets make rock
17. TVOJ HOBI JE..?
Evergrey – Recreation day
18. TVOJA NAJVECA TAJNA JE..?
Papa roach - No more secrets / Nightwish – Over the hills and far away
19. STO MISLIS O SVOJIM PRIJATELJIMA?
Primal fear – All for one / Dream evil – Chosen ones
20. STO JE NAJGORE STO SE MOZE DOGODITI?
Evergrey – End of your days / 3 doors down – Here withouth you
21. KAKO CES UMRIJETI?
Evergrey - Monday morning apocalypse / Dream theater – The spirit carries on / Evergrey – A touch of blessing
22. KOJA JE JEDINA STVAR ZA ZA KOJOM ZALIS?
Evergrey – For every tear that falls / Makeshift romeo - Apology
24.STO TE NASMIJAVA?
Sentenced – A long way to nowhere / Dream theater – A fortune in lies
25. STO TE MOZE RASPLAKATI?
Evergrey – Still walk alone
Bullet for my valentine - Suffocating under words of sorrow / Dream evil – Losing you
26. HOCES LI SE IKAD UDATI/OZENITI?
Evanescence – The only one
27. STO TE NAJVISE PLASI?
Slipknot – All hope is gone / Bullet for my valentine – All this things I hate / After forever – Cry with a smile / Nightwish – Planet hell / Evergrey – Waking up blind
28.VOLI LI TE ITKO?
Within temptation – The truth beneath the rose
29.DA SE MOZES VRATITI U PROSLOST, STO BI PROMIJENIO/LA?
Bullet for my valentine – 10 years from today / Evergrey – I should
30.STO TE TRENUTNO BOLI?
Slipknot – Dead memories / Within temptation - Memories
utorak, srpanj 14, 2009
Dragi moji blogeri, ovim putem pozdravljam sve one drage ljude koje sam voljela čitati, ali su s vremenom napustili ovaj virtualni svijet. Ako se ikada vrate, neka znaju da ih mi ostali nismo zaboravili. Uhvatila me inspiracija, pa sam posvetila koju minutu pisanju…evo teme o kojoj ću iznijeti svoje mišljenje:
„Mali“ ljudi su oni koji griješe čineći bespotrebna djela…koji govore beznačajne riječi…koji ne vide ljepotu u drugim dušama…koji ne čuju zvuk vjetra...
koji ne poklanjaju pozornost sitnicama…
„Veliki“ ljudi su oni koji čine pravu stvar..u pravo vrijeme….koji kažu malo, ali dovoljno da bi drugi razumjeli…koji znaju pronaći dobro u onome gdje ostali ne znaju...
koji uočavaju sitnice…koji su umjetnici u duši…
koji se ne boje reći : „volim te“
I naravno jedna moja pjesma za kraj …uživajte u ljetu…iskoristite dane koji su pred vama, sve vas pozdravlja i voli Ivana…
Za nju trčao je trnovitim stazama...gdje bol do kostiju je zašla…
Za nju krv je gutao umjesto vode..
Za nju osvetio je ljubav šakom...nije znao za drugi izlaz…
Za nju pisao je pjesme....no riječi nisu govorile ono što je željela čuti...
Za nju probdio je bezbrojne noći....a u snu ju nikada sreo nije....
Za nju plakao je.... dok je prolazio putevima pakla..
Za nju ukrao je cijeli svijet...i smjestio ga na dlan..
No dar nije prihvatila...
Zažmirila je na sve što je učinio za nju....
Nije joj trebao ni svijet..ni svemir ni zvijezde....
Jedino što je željela su bile samo dvije riječi....
Tako male...
Ali jače od sveg što je činio...
Plakala je....
A on ih, nikada nije izrekao....
srijeda, srpanj 1, 2009
Voljela je noći za punog mjeseca...
To su bile noći progona njezine psihe..
Zatvorenih očiju slijedila ga je..
Nježno ali sigurno držao ju je za ruku...
Kročili bi trnovitim grobljima...
Njegovim najdražim mjestima..
Gdje mogu biti sami..
Jer se ostali boje...
Pri svakom susretu...
Njegove usne polako bi se primicale
Njezinom elegantnom vratu...
Svaki put kad bi se to dogodilo...
Trnci bi prolazili njezinim tijelom....
Osjećao je njezin strah...
Drhtaje nevinog tijela...
Udisaje zraka..
Iako se bojala...
Ljubav joj je bila važnija od ičega
I od života...
On je osjećao isto...
Iako je bio vladar tame...
Iako je ubio svakog tko bi mu stao na put
Iako je mogao imati svu krv svijeta...
Njezinu je volio na poseban način....
Volio ju je previše..iako je bila smrtnica
Umjesto ugriza..
Dao joj je strastveni poljubac u vrat
No nikada u usta...
Bojao se samog sebe...
Da se neće uspjeti suzdržati....
Držao bi ju u zagrljaju...
Sve do nestanka mjeseca..
Tada bi i on odlutao u svoj svijet...
Ponovno sam...u vječnosti...
Otvorila je oči..
Ležala je u krevetu...
No još uvijek je osjećala njegov miris...
Još uvijek je osjećala njegove dodire...
Tada je shvatila...da to zapravo nikada nije ni bio san
Plačući čekala je sljedeću noć punog mjeseca...
To su bile suze..za njezinu obitelj...i prijatelje
Znala je da će za njih biti mrtva...
Zatvorenih očiju slijedila ga je...
Ponovno...
Ovaj put odlučnije no ikada..
Čekala je pravi trenutak...
I tada mu je priznala sve...
Željela je postati poput njega...
Željela je gledati svijet njihovim očima...
Zagrlio ju je..
Svojim zubima zaronio joj je pod kožu
Svojom dugom crnom kosom..
Prekrio je njezino lice..
Sljedeći put kada je otvorila oči...
Nije više bila ista..
Sada je bila jedna od njih...
Vladarica tame...
Sjedećeg jutra...
Majka joj je ušla u sobu..
Na krevetu nije bilo nikoga....
Tražili su ju mjesecima da bi na kraju....
Ipak bila proglašena...
Kao nestala....
Jedna od nestalih..
subota, svibanj 16, 2009
Iznad svih planina...
Iznad rajskih oblaka...
Gdje dom je bogova....
Vladao je kaos...
Zvuci grmljavine..svake sekunde prodorniji..
Odjekivali su munjevitim nebom...
Krv prokletih prolivena je na svetoj zemlji...
Samo je jedna duša molila za spas...
Polumrak gutao je njezino tijelo...
Poput siluete doimala se...
Stajavši na vrhu stijene..o koju udaraju snažni valovi
Pružala je ruku prema nebesima...
Utapala se u silnim suzama koje su se miješale s kišom...
No ipak...pjevala je....pjesmu svog života..
Što više bi pustila glas...
To bi nebo više lomilo svaku njezinu nadu...
Nitko ju nije mogao čuti...
Nebo je bilo glasnije...
Željela je zaustaviti zlo...
Zaustaviti rat....kako bi ga sačuvala na životu...
Bojna polja....crvena od užasa krvavih tijela...
Vidjela je u svojim vizijama...
Koje su uvijek bile odraz istine.
I znala je...da povratka više nema..
Te noći okončala je ono malo života što joj je preostalo...
Kako ne bi bila iskorištena od strane neprijatelja...
U uvjerenju...da ga neće živog primiti u naručje....
Odlučila je potražiti put do neba...
Gdje bi ponovno bili zajedno..
Gdje bi ga voljela cijelu vječnost......
Sklopila je oči...zadnji put...
Prepustila je tijelo divljini oceana...usred oluje....
A nije znala....
Da ovog puta vizija nije bila odraz istine...
Čekala ga je...u suzama....
Svake sekunde nadala se da će proći kroz rajska vrata....
No anđeli su ju odveli...
Tada je znala....
Da njegova duša još uvijek živi...
Kiše su padale do god je bio na Zemlji
to su suze njene s neba padale...
Zbog najveće greške u prošlosti....
Grijeha što ga je napustila...
utorak, ožujak 10, 2009
Ova pjesma je posvećena svoj djeci koja su imala nesretno djetinjstvo....i onima koji su bili zlostavljani kao mali...
Istaknula bih samo da pjesme koje pišem ovakvih tema...nemaju veze s mojim privatnim životom...mnogi od vas su mislili da ono što piše u stihovima ima veze samnom..no sve je to samo moja inspiracija...uživim se u lik osobe ...i napišem stihove u prvom licu..sve vas puno pozdravljam i nadam se da ste mi dobro...pusa od Ivane
Još kao dijete život me čvrsto držao za ruku....
vukao i potezao..svaki put jače..
Vodio me stazama tame...
nisam željela ići...
suze moje otkrivale su strah..
Tada bi mi poklonio onaj vragolasti kratkotrajan osmijeh..
Koji nikada nisam zavoljela
Odgurao bi me do željezne ograde..
položila bih dlanove preko lica..da sakrijem oči..
zaleđene od iznemoglosti...
Sama pomisao da moram koračiti u kuću pakla
zadavala mi je glavobolju
unutar tih zidova...nijedna prostorija...
pa čak ni moja skromna sobica
ne bi obećavala zaštičenost
Noge su stojale na zemlji..
No nikada čvrsto i sigurno
Iza drhtajućih ruku i znojnog lica...
Krilo se dijete koje je znalo
Da nikada neće otrčati u topao očev zagrljaj...
Od njega bih dobila samo modrice po tijelu...
Ruka mu je bila snažna..no ipak...
znala sam da ne može biti jača od Božje ruke
Koju sam čekala...i svake noći tiho izustila molitvu
Za anđele..da dođu po moju dušu i odvedu me u dom na nebu...
Baka mi je uvijek pričala o nebesima....
nije ona znala da ja to razumijem...iako sam dijete
Nije ona znala da sam te modrice po tijelu dobila od oca...
izgovor je uvijek bio na račun moje „hiperaktivnosti“....
da sam nestašno i vragolasto dijete.
Majka mi nikada nije isplela ni jednu pletenicu...
Mrzila je moju dugu kosu...
Škarama bi uvijek smirila svoje živce..
Noćima bih se borila sa umorom
Silom bih držala oči otvorene...
Jer i to je bolji izbor nego upustiti se u noćnu moru
Svaki dan je bio stvarna mora tako da za one
U svijetu iluzije nisam imala snage
Godinama sam trpjela oštrinu očevog remena
Koliko god se trudila zaboraviti ga....i dalje ću znati točne njegove crte...
Magleni zvuk njegovog zamaha..
Svijet koji mi je pružila srednja škola...
Činio se boljim.....a znala sam da se to samo „čini“ kao rješenje...
Znala sam sve moguće posljedice ....
Znala sam da ću izgubiti osjećaj za stvarnost...
jer će se java i more potpuno stopiti u jedno duhovno stanje
Da će me usred bijela dana pratiti nepostojeće figure....
Da ću čuti nikada razjašnjene melodije i zvukove...
Da ću izgubiti i ono malo razumnosti u sebi
Da će moje mentalno stanje biti ispod nule
Da će moj jedini prijatelj biti ono zadovoljstvo...
Koje nestaje i time traži novu dozu....
Mogu ubrizgati heroin u vene..
Ionako anđeli neće doći...
svakom kapljicom mog grijeha jedan od njih bi izgubio krila
Tada bi me izbrisali sa popisa uzvanika...
moja dugogodišnja žrtva tada ne bi značila kada bih se na kraju ipak podala sotoni...
Bila bih tada nedostojna posjeti nebeskom domu ...
o kojem sanjam od kad znam za sebe.
Bila bih još samo jedno ime napisano crnim nalivperom
Na listi izgubljenih slučaja...
Mogu... no neću to učiniti....
Neću postat poput njih koje više ne nazivam roditeljima
Neću postat sljedbenik njihovih stopa....već
Ću sama koračati drugim putem....ostavljati tragove dobrim ljudima...
Jer ipak....nisam izgubila nadu....
Još uvijek vjerujem...
da je Božja ruka jača...
od ruke moga oca....
